ponedjeljak, 17.01.2011.
Baš sam se danas sjetila dana kad sam bila klinka...fakat je bilo super! stvarno smo se znali zabavljati..bili bi 2, 3 noći zaredom vani bez spavanja, ja bi u 6 ujutro na posao totalno neispavana..al nikad mi nije bilo teško.. uopće ne znam zašto više nije tako...valjda smo se promijenili svi, stvari koje su nam onda bile fora i veselile nas sad nam više nisu zanimljive. ali zašto se neprestano mijenjam bez obzira na to koliko sam puta sama sebi rekla da ću uvijek ostati jednostavna kao dijete?
Sjećam se par kampiranja kad smo cure i ja pješačile s gajbom pive u rukama malo više od pola sata do šume, vratile se nazad po drugu gajbu i nosile ju opet pola sata, pa opet nazad dolje po deke, šatore, meso za roštilj...i kampirali smo od petka do ponedjeljka...i nikome u ponedjeljak nije bilo teško probudit se u šatoru, doma istuširat i normalno započeti radni da...a danas nam se teško dogovoriti koji ćemo dan roštiljati jer jednome ne paše petak, drugome subota, treći bi u nedjelju...i na kraju sve propadne.
Bili smo baš super ekipa, pravi prijatelji. Takve prijatelje više nikada neću imati, znam to. Nekih više nema i toliko mi nedostaju, ali što je najgore od svega...da su još uvijek ovdje ništa se nebi promijenilo, i dalje se nebi viđali i nebi toliko cijenila svaki trenutak koji smo proveli zajedno.
Sretna sam što sam imala takvo djetinjstvo kakvo jesam jer svaka me igra s prijateljima ispunjavala, svaki je događaj ostavio neki poseban dojam..mlijeko u prahu u podrumu za vrijeme rata, Scorpionsi i njihova "Wind Of Changes" na Hrt-u, Prajs katers, uzbuđenje dok bi stajala na ogradi i čekala da tata dođe iz vojske, ili dok bi pričala s njim na telefon a mama bi mi govorila: "Nemoj kimati glavom kad te nešto pita jer on te ne vidi prek telefona":), prašnjave ploče i zanimljive knjige s tavana, ljepljiva baba, super baka, nabiguze, igra skrivača, vruće-hladno, cro army čokoladice, cipelići, never ending story, ghostbusters, nintendo i super mario, zagi, vučko, nabijanje po bubnjevima s frendovog tavana, gumi-gumi, skakanje po krevetu s frendicom dok pjevamo "ay ya ya Coco Jambo", "jel me netko tražio, ooo jel pitao za mene":) ili dok bi zurila u radio i pitala se kak cijeli bend stane unutra:)
- 22:56 -
utorak, 28.04.2009.
Turska avantura
Evo konačno sam se odvažila pisati o dogodovštinama iz Turske. Prošlog rujna smo se nas tri mušketirke - Katarina, Mirela i ja - dogovorile i u roku dok si rekao keks odlučile..
Zašto ne? Idemo!
I tako smo krenule sa Plesa avionom "Batman" Turkish airlinesa.
Prvo odredište - Istanbul. Mirelu je dočekao njen dragi i ona se zaputila k njemu doma, a Katarinu i mene je čekala prava mala avantura. Da odmah na početku objasnim - Istanbul ima oko 10 milijuna stanovnika dok u cijeloj Hrvatskoj živi njih 4.5 milijuna... Pa si zamislite koliki je to grad. Izgubile smo se već na aerodromu koji ne da je velik, OGROMAN je!
Od početka smo se susretale samo sa ljubaznošću i gostoprimljivošću.
Nigdje nismo mogle pronaći mjenjačnicu pošto tamo ne primaju eure tako da nismo imale čime kupiti žetone za metro. I dok smo nas dvije razmišljale šta ćemo i kako ćemo, doletio je neki Turčin s dva žetona i pružio nam ih. Zahvaljivale smo mu cijelim putem do vlaka :D
U vlaku...nove dvojbe. Di bumo si sjele? Jel smijemo kraj muških? Ili je nepristojno? I dok nas dvije stojimo totalno zbunjene, neka cura ne prestaje gledati u nas, mahati i vikati psss, psss. Zaključile smo da nas zove i sjele do nje. Nakon što smo se upoznale ispalo je da idemo na isto odredište - centar Istanbula - Sultanahmet! Yey, opet imamo sreće :D Maria je bila fenomenalna, odvela nas je do Istanbul hostela gdje smo noćile i pokazala nam gdje je ok klopa. Jedva smo se sporazumjele pošto joj engleski i nije jača strana, al zato govori francuski, španjolski, njemački i arapski i miješala je sve te jezike dok smo razgovarale a nas smo dvije mahale i nogama i rukama :D
Dok smo šetale centrom taman je počelo vrijeme molitve. Aya Sofia i Blue Mosque su dvije prekrasne džamije koje se nalaze jedna preko puta druge i na objema je razglas tako da se sve čuje kad molitva i pjesma počnu i sve je točno tempirano. Prvo se ori iz jedne, pa iz druge. Prekrasan doživljaj. Nas smo dvije stale i zinule a Maria se samo smješkala, njoj je to već valjda išlo na živce. A krenulo je i meni čim sam doznala da su te molitve par puta dnevno i da prva počinje u 5 ujutro. Nakon što smo posjetile Blue Mosque čule smo na ulici da je taj isti dan bila dojava da je unutra postavljena bomba ali da ju je policija maknula bez problema :D
Uglavnom, Istanbul je stvarno čudesan. Grad je prečist, bučan, ljudi bruje i zuje na sve strane, sve je šareno i mirisno i totalno drugačije nego u ovom djelu Europe. Inače, Istanbul je jedini grad na svijetu koji je na dva kontinenta, Europi i Aziji.
Očarao nas je i Grand te Spice Bazaar. OGROMNO :D A sve puno SVEGA i SVAČEGA. Točno stoji ona Shop till u drop in Istanbul :D
Posjetile smo i Topkapi, palaču koje je ispod zemlje a pod je prekriven vodom
prošetale kraj Bospora
čak smo i imale prilike upoznati jednog od najslavnijih turskih fotografa, Mehmeta Turguta od kojeg smo dobile fotke za uspomenu :)
Najžešće mi je bilo pušenje nargilla kojih ima u svim mogućim okusima…Zavališ se u neku kavanu, konobar ti donese jednu ogromnu nekaj…:) na kaj stavi žar I vučeš iz velke cijevi :)
Nakon par dana lutanja po Istanbulu zaputile smo se, prvo trajektom preko Bospora, a onda busom prema jednom prekrasnom malom selu - Selcuku u kojem vrijeme kao da je stalo. Ljudi se okolo vozikaju na traktorima a cijelo mjesto odiše mirnoćom i jednostavnošću. U blizini se nalaze antičke ruševine Ephesus i pješčane plaže.
Posjetile smo i Hierapolis i Pamukkale - što doslovno znači dvorac od pamuka. Već 15 000 godina, kalcij deponiran u stjenovitim terasama i kaskadama bijele boje stvara lijepa, romantična jezera i slapove. Voda je ljekovita, a sadrži i ugljični dioksid koji ima blagotvoran učinak na srce, oči, kožu, reumatizam i dermatološke bolesti. Hierapolis su ruševine antičkih gradova a nalaze se iznad izvora.
Autobusi su jako udobni, klimatizirani, dobiješ i klopu, kavu, čaj, sok, kekse i stjuardesa (u našem slučaju stjuard) je cijelo vrijeme u busu i pazi da nikome ništa ne zafali. Cijene karata su smiješno niske naspram naših. Naše cijene su veće a usluga nikakva.
Posjetile smo i Ankaru, glavni grad Turske, išle na koncert u Izmir, i na kraju završile u Antaliji.
U Antaliji nema puno za vidjeti, grad je više onak, za one željne zabave i kupanja. Klubovi na plažama su super, samo van sezone zna biti pusto. Prvi dan su nas lokalci uputili na jednu pješčanu plažu i prvi smo put vidjele Turkinje kak se kupaju. Nas smo se dvije cerekale ko blesave. Ženske totalno pokrivene i obučene plivaju dok su im dimije napuhane na površini vode. A kad izađu brišu se tak obučene ručnicima :D Jedino kaj smo uzele i fotiće pa se nismo mogle kupati zajedno, jedna je morala čuvati stvari. Fasciniralo me to što će ti bus stati bilo gdje. Nas dvije nismo mogle naći stanicu tako da smo samo mahale nasred ceste. To smo isto pokupile od lokalaca koje smo vidjele da zaustavljaju buseve po cesti :)
Upoznale smo puunoo zanimljivih ljudi
Među njima je i Ali, vlasnik prodavaonice tepiha. To je bila prava smijalica. Lik na drvetu glumi majmuna i viče za nama, odkud ste cure i tak to. A kad smo se upoznali...SMIJEH. Ja Jasmina, trgovina u kojoj lik radi Alladin, a on majmun hehe :)
Fenomenalno smo se provele i svima koji nisu htjeli s nama nek bude žao :PP
Čisto informativno...povratna avionska karta s taksama Zagreb - Istanbul - Zagreb koštala je 2200 kuna, s tim da smo tamo u dva tjedna potrošile otprilike još toliko. Karte smo kupile online preko Turkish Airlinesa. Nije da želim manje posla našim agencijama, ali moram napomenuti da PUNO PUNO jeftinije sve ispadne u vlastitom angažmanu. Dakle, više se isplati isplanirati neku rutu i otići solo nego preko agencije. Najvažnije je da znate kamo idete i što želite vidjeti a u svakom gradu postoje turističke agencije koje se bave prodajom karata i službenici su vrlo ljubazni i pomoći će vam izabrati najpovoljniju varijantu (ako znaju engleski, naime strani im jezici i nisu jača strana) :) Ovo je bila naša ruta:
- 21:19 -
nedjelja, 30.09.2007.
Naj se ljutiiiiit Dinek!!!!
Samo da se zna da se Dinek nije svojevoljno našminkao i nije mu bilo drago kad mu je to učinjeno. Inače je on sasvim normalna osoba muškog roda bez ikakvih čudnih sklonosti. Kao i svi mi, malo se opusti uz pivicu i chips nakon napornog radnog dana pa dopusti stvari koje inače možda nebi..
Ps. kad sam ti obećala da ovo neću staviti na net bila sam pod utjecajem alkohola tak da se to ne važi:) Naj se ljutit! Bar si dobro ispao;)
- 16:33 -
subota, 22.09.2007.
ti dam ti dam ti dam
I tak se šetamo jedno jutro dragi, Dino i ja Ilicom i naletimo na bezglavog lutka iz izloga. Dino je odmah zauzeo pozu i action!
- 15:51 -
srijeda, 14.03.2007.
Aa, Jazbina bilježnica pronađena :)
Evo nekih citata:
"Do sad je bilo baloniranje za pljugu. Mi se dodavamo, Mirela smeta.
Vanja mota:)
"Sviram k'o iz pičke!"-veli Vanja.
Ljuco je smot'o:)
"Odi svim kurcem u kurac!"-veli Vanja nekome..
"Gle, Lesi! Ne! To je škotski ovčar!-veli neka ženska za boksera..
-Vanja: "Jasmina je pojela Flegija (a Flegi je baš furao majicu
od Cannibal Corpsa)
Vanja je L!
5.4.2005.
Evo danas mi je hepi brzdej! VAU! (to je entuzijastično vau)
19 mi je godina a i dalje sam dlakav, masan, zajeban..
jedina promjena je to što još više prdim!
Evo Češ i ja ločemo pivčugu koju je Struja kupila za rođendan...
BAŠ SMO GAMAD! Ali vratit ćemo mi to njoj..Ja u cugi, Češ u sexu
i svi sretni i zadvoljni!
Vanja
1,2,3,4,5,6,ŠTOFLEK,8,9,10,11,12,13,ŠTOFLEK,15,16...
"UPUŠILI SMO SE K'O GAMAD I TRENUTNO SE SMIJEMO DINEKOVOJ FACi" 
Ljuco i ja smo se ubili! Cugamo vino koje je Češ prije dva mjeseca zaljepio selotejpom za sutra..
MAX: "Mi razbijemo jaje, kad ono unutra pile!"
MIRELA:"Ma kakvo pile?!"
MAX:"Ne, ne, ne pile! Picek! Ili koji već kurac..
Vanja gura Češu prst u šupak
a ovaj se samo smiješka koda mu paše..
Veli Denis Matiji: "Daj mi ga popuši" i on to učini!?!?
Veliš Denis, nisu ti dečki kao što su nekad bili..
Ma, nekako su svi počeli volit cure
BAJZA:kak je prošla tekma Dinamo-Hajduk?
DENIS:0:0
BAJZA:a za koga? - ovo nije prastari vic, desilo se:)
-Ptičja riba
Vanja i Ljuco tipkaju po mobitelima...
Vanja: Stisni 6! 6! 6! 6! Šeest stisni!!! Stisni ŠEST!
Ljuco: ŠEST! jebo mu bog mater i šest,
sad sam previše stis'o šest!!
Vanja dobio inspiraciju..:) 25.10.2005.
Evo spalili pljugu-malo onako..pa samo igrali poker, pa grad država,
pa neki kurac s izvlačenjem karata, sad kljucamo..
e da, jučer sam prohodao s Ninom!
Marchy pizda nije došla u selo a Bajza i ja smo išli u novu bolnicu
radi NIČEGA!!
E da, Bajza bi fukao..i neka ostane tajna..
Dinek dobila inspiraciju
fuck hell yeah:)
ja MRZIM hemiće!!
i za kraj umjetnička duša Majstorović:
KAO VJETAR
STIGLA SI
KAO SUNCE
ZAGRIJALA ME
KAO NOĆ OBUZELA ME
KAO VATRA SPALILA ME
I NAKON TEBE
U SRCU OSTAO JE
SAMO LED.
- 20:02 -
četvrtak, 04.01.2007.
heh!
Auch! Boli me zub!
Gutam voltarene, nabijam glavu u jastuk
Grijem lice
Previjam se po krevetu
Ništa ne pomaže...
Nakon dva sata već sam sva izmučena
Mućkam rakiju u ustima
Već mi kreću suze same od sebe
Ništa...i dalje boli...
E sad je dosta!
Neću više patiti zbog boli
Upravo nasuprot
Borit ću se protiv nje
Tako da ću uživati u njoj
Bol ne boli
Baš je ugodna
Ukočila mi se cijela lijeva strana lica
Ne mogu pomaknuti vilicu
Glavom mi struje neke čudne vibracije
Buncam, priviđa mi se
I osjećam se savršeno!
Volim bol, moja bol!
Heh, nestala je!
Bol je naivna glupača...
- 23:39 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 17.10.2006.
Recept za dobar provod
1. dobro se naspavati kako bi mogli tulumariti cijelu noć
ali ipak nije pametno prečvrsto zaspati da nebi završili kao Irena
2. nakon što odspavamo bilo bi pametno ubacit malo hrane u usta, ali ne i cijeli frižider, jelda Ivana? :)
jer nemreš pit na tak pun želudac:)
3. ofkors, pivica, bambus ili kaj god ima više od 5 % alkohola, kako to voli naš Vanja
al nije dobro odma na početku eksat(bravo Dragi)
jer ne želite ostatak noći izgledat ko vampiri
ili kao ivana poslije par desetaka čašica :)
4. dobro je zaigrati i neku društvenu igru, ali prije nego alkohol počne djelovati da igra nebi završila ovako
5. neki ljudi se malo previše opuste pod djelovanjem alkohola..samo pazite da se ne prestrašite kad se probudite ujutro! Moj buraz još ima traume zbog Denisa(ili možda obrnuto hehe)
6. i naravno, dobra ekipa je najvažnija za dobar provod...par cura (Da, dobro vidite. Na slici su samo cure:))
par dečkiju
i jedna žirafa :)
Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna, te ni jedna plišana igračka nije ozljeđena u izradi ovog posta!
Evo Dinek prihvatila sam tvoj prijedlog..koji glasi da bi mi blog bio jos bolji kad bi ubacila koju tvoju sexy slikicu..pa evo, ovo je najsexy kaj sam našla
- 00:56 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.10.2006.
Music world
Počeo je svirati Karl Orff. Za nekoliko trenutaka našla sam se u ogromnom mračnom kazalištu. Sjedila sam u publici i bila sam sama okružena gomilom praznih stolica. Između publike i pozornice nalazio se orkestar a na drvenoj je pozornici stajao zbor. Bili su obučeni u dugačke smeđe halje, imali su kapuljače na glavama i djelovali su zastrašujuće. Bubnjevi su orili a njihovi duboki, prodorni glasovi odzvanjali su praznom dvoranom. U meni su se izmjenjivali zadovoljstvo i strah. U jednom bih trenutku uživala u glazbi dok bi me u drugom hvatala jeza gledajući likove u smeđim halljinama kako se s bolnim izrazima lica previjaju po pozornici kao crvi. Odjednom se između pozornice i reda u kojem sam sjedila pojavila ogromna prozirna slika bitke...ratnici na konjima s kopljima u rukama, rasplamsano sijeno, pepeo, krv, vatra, blato u kojem leže mrtvaci a konjanici gaze po njima probadajući kopljima ustrčane seljake koji bespomoćno padaju po blatu...prizor je užasan...lubanje razmrskane konjskim kopitima, zapomaganja ranjenih, žamor, vrištanje, jauci...svi su se ti krikovi miješali sa zastrašujuće dubokim tenorima iz zbora i nabijanjem bubnjeva koje je zvučalo poput onog bubnjanja prije nego što bi osuđenika na smrt objesili na vješala ili mu odrubili glavu. Jedan dio goruće utvrde urušio se na ženu koja je, prestravljena, bježala s djevojčicom u rukama..djevojčicom u pokrpanoj haljinici, s dugim plavim uvojcima i krupnim crnim očima..i dok je otac, zaprepašten, pao na koljena i očajnički stao golim rukama kopati po užarenim ciglama dok su mu se suze sljevale niz lice, koplje ga pogodi ravno u leđa i on padne, licem zaronivši u krvavo blato...s tim je prizorom iščeznula prozirna slika ispred mene, likovi na pozornici su se strovalili na pod jedan za drugim, a orkestar je utihnuo..
- 19:49 -
